Znanstveni članak autorica Andreje Brajša-Žganec i Ivane Hanzec preuzetog sa http://hrcak.srce.hr/ odlučila sam prikazati jer ću kao buduća učiteljica raditi sa djecom koja žive samo s majkom, s ocem ili sa obadva roditelja. Važno je da budem upoznata sa svim mogućim posljedicama koje ovakve obiteljske situacije mogu ostaviti na jedno dijete.
Sasvim je jasno da ako se
promijeni struktura obitelji to može utjecati i na emocionalni život djeteta
tako i obitelji te uzrokovati promjene u funkcioniranju djece.
Brajša-Žganec i Hanzec
provele su istraživanje u kojem su željele ispitati prosocijalno i agresivno ponašanje predškolske djece ovisno o
dobi i spolu djeteta te strukturi njihove obitelji. Ispitano je 72 samohrane
majke i 73 udane majke djece predškolske dobi. Prosjek godina djece bio je 4,9
godina a ispitano je 78 dječaka i 67 djevojčica.
Rezultati provedenog
istraživanja pokazali su da su najveće šanse kod manje djece, osobito kod
dječaka, ako su u jednoroditeljskoj obitelji da se jave problemi u ponašanju i
psihosocijalnoj prilagodbi. Moguće je da će dječaci koji žive samo sa majkom
iskazivati manje muško tipiziranih ponašanja od onih dječaka koji žive sa ocem.
Sukladno tome, djevojčice koje su odrasle bez oca mogu imati problemi u
ophođenju s dječacima svoje dobi.
Procjene prosocijalnog
ponašanja ne razlikuju se znatno kod djevojčica i kod dječaka, ali se razlikuju
kod starije i mlađe djece predškolske dobi, dok se kod dječaka općenito bez
obzira na dob očituje veća agresivnost u odnosu na djevojčice. Dječaci u većini
slučajeva na razvod reagiraju nepovoljnije od djevojčica.
Kroz svoje djetinjstvo
bila sam u kontaktu s mnogo djece čiji su roditelji bili rastavljeni. Prolazili
su kroz proces rastave dok su bili mala djeca, upoznavali su nove partnere
svojih roditelja, potencijalne očuhe ili maćehe, ali ne mogu reći da je to
uvelike utjecalo na njihovo normalno funkcioniranje u društvu. Kod dječaka,
kako je i pokazalo istraživanje, bilo je vidljivo agresivnije ponašanje i
ljutnja ali sve je s vremenom nestalo.
Kakva su vaša iskustva sa
djecom rastavljenih roditelja? Kako biste vi pomogli djeci rastavljenih
roditelja i samim roditeljima da se što prije naviknu na novonastalu situaciju?
O ovoj temi detaljnije se
možete informirati na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=250424
Učitelji moraju pokazati razumijevanje za ovakvu situaciju. Osim što je teško djetetu, teško je i roditelju. Uvjerena sam da bi svaki roditelj učinio sve za svoje dijete te da bi volio da se slaže sa svojim partnerom. Nažalost, to nije uvijek slučaj.
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče mojih iskustva s djecom rastavljenih roditelja, imala sam kolegicu u osnovnoj školi čiji su roditelji bili rastavljeni. Ne želim javno iznositi njezinu priču, ali uglavnom nije ništa napravila niti postigla u životu. Ostala je na završenoj osnovnoj školi te imala cijeli niz problematičnih ponašanja. Naravno da će neki smatrati da to ne mora biti nužno zbog toga što je odrastala bez oca, ali na njezinim pričama se točno vidjelo koliko joj on nedostaje i koliko joj smeta što nije ostao uz nju nego je kasnije imao i novu obitelj.
Zbog toga smatram da je ovo tema o kojoj se mora razgovarati i na kojoj se mora raditi. Problemi takve djece neće se sami od sebe riješiti. Također, djeca nisu ta koja bi se trebala štititi i to rješavati. Mi odrasli, roditelji i učitelji, bi trebali biti tu da ih zaštitimo od svih negativnosti razvoda.
Učitelji bi trebali upoznati se sa situacijom, pružiti podršku djetetu i roditelju te prilagoditi vrijeme sastanaka i informacija (recimo ako skrbništvo odluči preuzeti samo jedan roditelj).
Također to je veoma stresno razdoblje za dijete te se ne može od njega očekivati da funkcionira kao i njegovi vršnjaci. Njegovi vršnjaci nemaju problema kod kuće, nisu uznemireni odlaskom jednog roditelja i slično.
Nisam imala ovakih iskustava kao i ti, jasno je da će rastava roditelja na svako dijete različito djelovati. Moguće je da roditelji tvoje kolegice iz osnovne nisu dovoljno radili na tome da njihov odnos ostane koliko toliko "normalan" zbog djeteta ili da se otac uopće nije trudio ostvariti nikakav kontakt s njom. Slažem se da to ostavlja velike posljedice na dijete ali ako se dijetetu pomaže mislim da one nisu prepreka za njegovo normalno funkcioniranje
IzbrišiSložila bih se s tobom Danijela. Učitelji zaista imaju veliku ulogu u socijalnom i emocionalnom razvoju djeteta. Kao prvo, bitno je da budu upoznati s obiteljskom anamnezom djeteta jer na taj način mogu uvidjeti važnost njegovih promjena u ponašanju i sukladno s njima i reagirati. Potrebno je djetetu dati vremena u prilagodbi na postojeće stanje unutar obitelji te mu i na nastavi pružiti podršku kroz pokazivanje susretljivosti u određenim aktivnostima i sl. Želim reći kako je bitno pokazati razumijevanje na potrebe djece rastavljenih roditelja ali i samih roditelja te im pomoći u socijalnoj i emocionalnoj prilagodbi kroz različite oblike podrška.
IzbrišiPa naravno da nisu. Imam i prijatelja kojemu su roditelji rastavljeni i nije bio problematičan kao ona. Roditelji su zadržali korektan odnos te smatram da je upravo zbog tog ta razlika između njih dvoje.
OdgovoriIzbrišiSlažem se! Ovdje je najvažnija suradnja i konkretan odnos između roditelja nakon rastave. Tolerancija i postizanje kompromisa.
IzbrišiOvo je tema koja se danas, u društvu koja se propagira kao otvorena uma, stavlja pod tepih. Smatram da je važno putem ovakvih blogova širiti znanja o ovom problemu. Razvod nije sramota. Sramota je ostati u nezdravom odnosu dvoje ljudi.
OdgovoriIzbrišiČesto ostanak roditelja zajedno ima gori utjecaj na dijete od rastave. Stoga smatram da ukoliko su odnosi trajno narušeni zdravije je za dijete da se rastanu.
Naravno, tu priča nikako ne smije stati. S djetetom treba raditi i razgovarati. Roditelji bi i dalje trebali biti u dobrim odnosima.
Prijatelj iz osnovne ima rastavljene roditelje i nikad nisam stekao dojam da zbog toga pati ili niže neuspjehe. Normalno je završio srednju školu te sada radi. Tu se sada postavlja pitanja je li on lakše podnio razvod roditelja jer je imao oko pet godina? Bi li mu teže palo da je imao 12? Bi li ga to više obilježilo? Dugo mi je trebalo da ovo negdje napišem.
Za početak drago mi je da ti je ovaj blog pružio šansu da kažeš javno svoje mišljenje o ovoj temi. Slažem se i sigurno je da će veće posljedice na djetetovo psihičko zdravlje ostaviti svakodnevne svađe roditelja koji su u braku tek toliko nego da imaju normalan odnos iako su razvedeni. Ovisi o djetetu koliko će dobro podnijeti razvod ali smatram da to ipak više pogađa manju djecu. Teže im je objasniti zašto mama ili tata ne živi više s njima te ih druga mala djeca zbog toga mogu zadirkivati.
IzbrišiGabrijela, moram Vam reći da mi je odgovor koji ste dali diskutabilan. Osobno smatram da je manjoj djeci lakše iz razloga što mislim da ne razumiju što to razvod znači. Naravno da pate i da im je teško što im roditelja nema, ali rastu s time i nekako to lakše prihvate. Dok recimo jedan trinaestogodišnjak se neće samo tako naviknuti da jedan od roditelja ode od kuće, da više ne žive zajedno. Ipak su to osjetljive godine kada se traže te imaju dovoljno emocionalnih poteškoća i bez razvoda.
IzbrišiDanijela, ima istine i u ovome što si rekla, u toj dobi prolaze kroz mnoge fizičke i psihičke promjene i treba im stabilna okolina da bi se u potpunosti izgradili kao osobe ali svejedno držim do to toga da je ipak maloj djeci teže. Kako oni tako ni ostala djeca ne razumiju zašto nema jednog roditelja dok u dobi od 13 godina ostala djeca razumiju i neće u tolikoj mjeri zadirkivati dijete rastavljenih roditelja. Svi znamo da se djeca želje osjećati prihvaćeno i voljeno od strane svoje okoline.
IzbrišiSmatram da je tema vrlo osjetljiva te da je iz istog razloga jako teško govoriti o tome koja djeca lakše, a koja teže prihvaćaju razvod svojih roditelja. Sve će ovisiti o samim roditeljima i o tome koliko će u toj situaciji misliti o dobrobiti i zdravlju svoga djeteta. Mislim da svako dijete, bez obzira koliko godina imalo, razvod percipira na način kako mu roditelji pristupe i objasne kako stvari stoje. Ovdje veliku ulogu imaju roditelji koji bi trebali razgovarati sa svojom djecom s ciljem da oni prihvate razvod kao nešto što je neizbježno u ovom slučaju, a u svrhu je dobrobiti cijele obitelji. Potrebno je puno strpljenja i razumijevanja za navedeno, no smatram da dijete koliko god godina imalo, može razumjeti situaciju u kojoj se njegova obitelj našla ukoliko smo u potpunosti iskreni prema njemu. Važno je stvoriti krug povjerenja gdje će se dijete osjećati sigurno i bezbrižno čak i kada više neće živjeti u cjelovitoj obitelji. Prema navedenome, način na koji će ono shvatiti i percipirati razvod ovisit će isključivo o podršci njegovih roditelja i o tome koliku važnost oni sami pridaju razvodu.
IzbrišiNaravno, svaki je razvod težak. Imalo dijete 5 ili 12 godina, potrebno je jako puno s njime o tome razgovarati te provoditi što je više moguće vremena zajedno. Bez obzira na to što su roditelji rastavljeni, to ne bi trebalo značiti da se iz istog razloga više ne viđaju međusobno niti provode vrijeme zajedno. Dapače, dijete će se osjećati zadovoljnije i potpunije ukoliko njegovi roditelji održe određenu vrstu kontakta u svrhu dobrobiti i normalnog razvoja njihova djeteta. Također, smatram da roditelji pred djecom ne bi smjeli loše govoriti o drugoj strani jer na taj način dijete postavljaju između dvije vatre, a to nikako nije dobro za njegov emocionalni razvoj. Jako je važno stvoriti zdrav i prijateljski odnos jer prilikom rastave posrijedi stoji i dijete koje na posljetku nije ni za što krivo.
U današnjem društvu rastave roditelja su sve češće te je isto tako sve više roditelja i djece koja se moraju prilagođavati novonastaloj situaciji. Iako je tako, ovo je tema o kojoj se ne priča mnogo, a po mome mišljenju trebalo bi se pričati. Djeca i roditelji na različite načine prihvaćaju ovu situaciju i ovakva situacija na svakoga utječe drugačije zato smatram da je svakome potrebna prilika da se otvori u slučaju da se ovako nešto i dogodi. Poznajem djecu rastavljenih roditelja i moram priznati da nisam imala negativna iskustva niti su se ponašali problematičnije od drugih. Smatram da je i roditelju i djetetu u toj situaciji potrebna podrška – prijatelja, obitelji, škole te smatram da ukoliko osoba ima podršku i ukoliko se ima kome otvoriti da ovakva situaciji neće utjecati na njih i njihovo ponašanje. Ukoliko se uoče promjene na ponašanju dijeta ili roditelja prijatelji, obitelj ili škola (u slučaju djeteta) trebaju reagirati.
OdgovoriIzbrišiVidim da veliki broj nas misli da se o rastavama premalo priča u našem društvu. Misliš li da to možda ima veze s time što se u većini slučajeva rastava povezuje s nevjerom jednog od partnera?
IzbrišiDefinitivno se slažem da bi obitelj, škola i prijatelji trebali reagirati u situacijama kada primijete promjene u ponašanju, ali to se najčešće prepoznaje kada za to već bude kasno. Kako promijeniti tu situaciju?
Rastave se događaju se iz brojnih razloga i vjerojatno najčešći slučaj je nevjera jedne strane unutar bračne zajednice. Osim nevjere jedan od sve češćih razloga razvoda je što ljudi prebrzo uplove u bračnu zajednicu te nakon nekoliko shvate da ih životi vode u potpuno različitim smjerovima.
IzbrišiDjecu treba učiti da otvoreno razgovaraju o svojim problemima te ih treba naučiti da se ne zatvaraju u sebe. Društvo im treba pružiti sigurno okruženje da ukoliko se nađu u ovoj situaciji ne osjećaju strah da pokažu svoje osjećaje.
Lorena istina je to što kažeš. Ja sam na primjer svjedočila jednoj situaciji u kojoj su se roditelji dvojice braće razveli i bio je potreban taj razgovor sa djecom jer je to utjecalo na njih i nisu to mogli prihvatiti samo tako, stoga vjerujem da je otvorenost i iskrenost između djece i roditelja ključna stvar da se ne zatvaraju u sebe i na taj način će im se pomoći i olakšati.
IzbrišiČitajući ovaj blog, shvatio sam koliko se zapravo malo govori o tome kako pomoći djeci i olakšati im težak period u životu, razvod roditelja. Često čitamo novinske članke u kojima piše kako su počinitelji zločina djeca rastavljenih roditelja te da im ovo nije prvi put da rade probleme.
OdgovoriIzbrišiPrema osobnom iskustvu dosad mi se činilo da su djeca rastavljenih roditelja osjetljivija i podložnija negativnim utjecajima, ali ne bih rekao da je to puno više nego djeca roditelja u bračnoj zajednici.
Ovo je problem na kojem moramo raditi. Ali prije nego što i pomažemo djeci, trebali bi upozoriti mlade ljude što je smisao bračne zajednice.
Danas se u brak ulazi puno ranije nego prije. Često čujem da se ljudi nakon par mjeseci zaruče. Kako možeš biti siguran nakon samo par mjeseci da je to osoba s kojom želiš provesti život? Prema stopi razvoda, izgleda da nisu bili sigurni. Žalosno je što djeca moraju ispaštati radi grešaka odraslih.
Složila bih se s tobom Teo. Čitajući i slušajući vijesti uvijek bi naveli da je osoba koja je počinila neki prekršaj imala probleme u životu s kojima se očito nije mogla nositi. Ti problemi su tu osobu formirali u to što je danas postala.
IzbrišiAli postoje ljudi koji su također prošli kroz iste probleme te se izdigli iznad njih. To nam pokazuje da naše društvo nije u potpunosti izgubljeno. Pomaganjem svojim članovima možemo stvoriti "idealno" društvo.
Smatram da bi rastavljeni rodiitelji trebali sudjelovati jednako u životu svoje djece te slozno i jednoglasno donositi odluke o njegovoj/njenoj dobrobiti. Moji roditelji su se rastali kada sam bila malo dijete te znam kako je to na mene i moga brata utjecalo potpuno drugačije. Roditelji se moraju potruditi što bolje upoznati svoju djecu jer smatram da im jedino oni mogu najbolje pomoći i primjetiti problem u samome početku ako do toga dođe. Također bih proporučila roditeljima iako su rastavljeni da probaju s vremena na vrijeme provesti koji dan ili ako nista nedeljni ručak zajedno sa svojom djecom jer smatram da je cjeci, pogotovo mlađoj važno da dobe osječaj zajednice i potpune obitelji.
OdgovoriIzbrišiZita, zahvaljujem ti se na hrabrosti što si svoju priču podijelila na mome blogu i ovom savjetu za roditelje.
IzbrišiOvo je savjet koji po meni ima veću težinu od nečijeg tko samo sa strane promatra tu situaciju. Zita, ti si to doživjela pa možeš nešto "pametno" i reći. Savjet sigurno dolazi iz onog što si ti po svom iskustvu zaključila da bi bilo najbolje kako da se roditelji odnose u takvom odnosu.
IzbrišiSve je manje ljudi koji sklapaju brakove, a sve više onih koji se rastaju. Zbog toga postoje mnoge posljedice u jednoroditeljskim obiteljima i to upravo na socijali i emocionalni razvoj djeteta. Smatram da se u jednoroditeljskim obiteljima treba najviše fokusirati na dijete, treba uvijek biti okružen vedrom atmosferom i treba udaljiti sve od djeteta sve probleme u odnosima te obitelji. Iz mog iskustva mogu reći da sam primijetila da djeca rastavljenih roditelja imaju manje ili veće probleme u ponašanju primjerice agresivniji su ili u drugom slučaju su povučeniji od druge djece. Zato mislim da pogotovo ako su djeca manja da se najviše treba paziti da njih, iako je teško zamijeniti ulogu dugog roditelja,ipak potruditi se da se osjeća prihvaćeno i da osjeti podršku od bliže rodbine, prijatelja. Isto tako smatram da je i roditelju bitna podrška obitelji i prijatelja kada prolazi kroz rastavu, jer pomoću podrške roditelju je lakše pozitivno utjecati na dijete.
OdgovoriIzbrišiTamara imaš pravo, a posebno mi je drago da si se osvrnula i na tu pomoć koja je potrebna roditelju koji proživi taj stres i probleme prilikom takvih situacija. Osobno mislim da će imati više snage i za sebe, ali ponajviše i za dijete koje odgaja i za koje se brine kada mu netko od obitelji i prijatelja pruži podršku i pomogne savladati takvu situaciju.
IzbrišiJako zanimljiva tema i vrlo čest slučaj u našoj zajednici nažalost..susrela sam se sa mnogo vršnjaka čiji su roditelji rastavljeni i mislim da to uveelike utječe na njihov emocionalni razvoj. Neki misle da sami nikada neće moći ostvariti vezu i nemaju povjerenja u jednog od roditelja koji nije konstantno tu za njih. Smatram da bi roditelji usprkos svom ne slaganju trebali se držat zajedno zbog djeteta jer je ono njihova odluka i dužni su pružiti mu sve kako bi odraslo u normalnom,pozitivnom okruženju.
OdgovoriIzbrišiPuno mojih prijatelja ima rastavljene roditelje te su to uglavnom dobro proživjeli, koliko se to dobro uopće i može proživjeti. Mislim da u takvim situacijama najviše pate djeca i trebalo bi se misliti na njih i kako će to utjecati na njihov daljnji život. Ipak su djeca najveće bogatstvo. U takvim situacijama djeci je potrebna podrška prijatelja i najviše razumijevanje koje će im pomoći da i oni razumiju svoje roditelje i novonasatalu situaciju te lakše nastave sa životom.
OdgovoriIzbrišiOčekivano je da u tom trenutku najviše pate djeca. Roditelji su se htjeli rastati i maknuti drugu osobu iz svog života, dok dijete to nije htjelo. Ono uz sebe želi i svoga oca i svoju majku.
IzbrišiSlažem se da im je prijeko potrebno razumijevanje okoline da bi što prije prebrodili nastalu situaciju.
Moram priznati da sam iznenađena dolaskom u veću sredinu, odnosno grad u kojem sam upoznala veliki broj kolega i vršnjaka, a da su im roditelji rastavljeni. Kod mene u malom selu, to je zaista rijetka, nazvala bih pojava. Samim time poznajem prijatelje kojima je zaista teška situacija, ali i one kojima je sve u redu i sve normalno. Teško je reći kako bih im pomogla jer ne znam kako je biti u takvoj poziciji, ali zasigurno bih bila podrška svakome. Uvijek sam smatrala kako dijete mora imati i mamu i tatu, te kako je bitno da od rođenja oboje budu svakodnevno uz njega. Nažalost, sve je više rastava, zbog čega djeca pate i osjećaju se usamljeno i prolaze kroz ono što primjerice njihovi vršnjaci ne prolaze. Samim time, biti uz ono dijete koje prolazi kroz takve trenutno je važno, te mu moramo pružiti osjećaj zadovoljstva, prijateljstva i sreće i dati mu do znanja da nije samo.
OdgovoriIzbrišiUpravo si navela nešto interesantno. "Kod mene u MALOM selu, to je zaista rijetka, nazvala bih pojava." Postavlja se pitanje koliko su manje sredine sklonije osuđivati ukoliko netko želi razvod pa ljudi odlučuju ostati zajedno jer se ne žele nositi s pritiskom okoline. Ili možemo gledati s druge strane, budući da su ljudi povezaniji, možda više vrednuju i cijene instuciju braka. Prije nego što su i stupili u nju, dobro su promislili.
IzbrišiOsobno smatram da sredina u kojoj se živi može imati utjecaj na to hoće li se brak održati/razvgnuti. Ili ako će se razvgnuti hoće li to biti prije ili poslije.
Mentalitet ljudi nije svugdje isti. Manje i tradicionanije sredine te veće i otvorenije nisu jednake.
Imaš pravo Danijela, okolina ima veliki utjecaj na donošenje naših odluka iako si mi to ne želimo priznati. Bojimo se pritiska društva i često radimo protiv samih sebe. Osobno mislim da je kod malih sredina slučaj to što se svi ljudi znaju, za rastavu će odmah svi saznati i krenuti će priče po malom mjestu, kako to i obično biva.
IzbrišiKao dijete rastavljenih roditelja smatram da je potrebno da prođe određeno vrijeme kako bi se svi priviknuli na novonastalu situaciju. Kompromis je također bitna stavka kod takvih stuacija, roditelji moraju surađivati kako dijete ne bi bilo zakinuto.
OdgovoriIzbrišiKompromis je u takvim situacijama ključan. Ali ga je izuzetno teško ostvariti zbog okolnosti rastave. Jasno je da npr. žena neće htjeti ni čuti za svoga muža ako ju je neprestano zlostavljao, kako da u takvim situacijama dođe do kompromisa zbog djeteta?
IzbrišiSložila bih se s tobom Gabrijela. Baš čitam sve naše komentare i gledam kako smo se ujedinili u tome da se roditelji moraju slagati nakon rastave.
IzbrišiMislim da je to zbog toga što do većine rastave danas dolazi jer su mladi i nespremni uletjeli u instituciju braka te tek kasnije shvaćaju što to znači.
I tu naravno ispaštaju djeca.
Pa možda mi i nismo gledali to s druge strane. Željela bih reći da svi slučajevi gdje roditelji mogu ostvariti normalan i zdrav odnos su dužni to i učiniti
Vrlo zanimljiva tema i svakako korisna za raspravu i promišljanje. Smatram da rastava roditelja ima velik utjecaj i na dječake i na djevojčice. Osobno sam upoznata s primjerom dječaka čiji su roditelji rastavljeni te s primjerom dvije djevojčice čiji su roditelji također rastavljeni. Iako su istraživanja pokazala drugačije, u ovom slučaju koji sam spomenula, dječak je reagirao relativno dobro i prihvatio situaciju, a djevojčice su doživjele jako veliki stres te su to izrazito teško podnjele.
OdgovoriIzbrišiSlažem se s tobom Lucija, no u svakom slučaju bih htjela istaknuti da unatoč istraživanjima i dokazima, svako dijete će teško podnijeti rastavu roditelja, bilo to na lakši ili na teži način. Istina je da će to s vremena na vrijeme neki prihvatiti u konačnici, dok se neki neće uspjeti pomiriti s tom situacijom i to može prilično loše utjecati na njih.
IzbrišiSmatram da rastava neće loše utjecati na dijete i njegov razvoj ako su se roditelji razišli na zreli način i pružaju djetetu pažnju i ljubav iako više nisu zajedno. Nažalost najčešće smo svjedoci da nije tako, pogotovo da roditelj koji više ne živi u kućanstvu sa djetetom potpuno zaboravi na njega. Gore od toga je možda kada roditelji odluče biti zajedno radi djeteta, iako bi se htjeli rastati. U svakom slučaju nužno je komunicirati želje i namjere kako bi sama rastava prošla što bezbolnije i za roditelje i za dijete.
OdgovoriIzbriši"Gore od toga je možda kada roditelji odluče biti zajedno radi djeteta, iako bi se htjeli rastati."
IzbrišiDrago mi je da si ovo spomenuo. Mislim da će na dijete puno lošije utjecati ako je svakodnevno okruženo svađom roditelja i hladanim odnosom između oca i majke, nego normalna rastava braka.
Smatram da ja najvažnije djeci objasniti da ona nisu kriva za sve što se događa i da to nije situacija u kojoj biraju bole li više mamu ili tatu. S druge strane, nije dobro biti preoprezan s djecom, ona ne smiju primijetiti kako ih sažaljevate. Iz osobnog iskustva, kao dijete rastavljenih roditelja znam koliko je meni smetalo kada su ljudi oko mene "hodali po jajima". Trebali bi djeci biti tu, razgovarati s njima ako je potrebno i dogovoriti se sa roditeljima kako djetetu pristupiti.
OdgovoriIzbrišiU današnje vrijeme čujemo o sve većem broju razvoda. Takve se situacije , nažalost, reflektiraju i na samu djecu. Nekoliko od mojih prijatelja ima rastavljene roditelje te je jako mukotrpno gledati kako tu dijecu pogađaju takve situacije. Iz iskustva znam da im je potrbean pravi prijatelj i netko kome će se uvijek moći povjeriti i dobiti nekakvu utjehu.
OdgovoriIzbrišiO ovoj temi se u današnjem društvu nažalost jako malo govori. Jako često su djeca rastavljenih roditelja zanemarena od strane jednog roditelja što na njih utječe negativno i može dovesti do ozbiljnih problema u ponašanju i psihičkom stanju djeteta. Roditelji bi se trebali dogovoriti da za barem dobrobit djeteta ostanu u dobrim odnosima, da odu ponekad na ručak ili da zajedno provedu jedno poslijepodne. Učitelji i zajednica (prijatelji i vršnjaci) bi takvoj djeci trebali pružiti ljubav, toplinu i sigurnost, da se u razrednoj zajednici osjećaju sretno i ispunjeno. Odlična tema! :)
OdgovoriIzbrišiJelena imaš pravo i bilo bi sve super kad bi to tako moglo funkcionirati, no opet s druge strane dobri odnosi, zajednička druženja ili ručci kod velike većine rastavljenih brakova i nije u stvarnosti baš realizirano.
IzbrišiVelika većina razvoda razlog je, na primjer, nevjere jednog bračnog partnera ili nasilja u obitelji koja su se događala, itd. I sad se postavlja pitanje kako bi se odvijala takva druženja i bi li to prouzročilo opet neke negativne utjecaje na djecu ako bi došlo do razmjerica i svađe između rastavljenih roditelja?
To je problem današnjih roditelja koji će reći da su spremni učniti sve za svoju djecu. Umro bi za njih itd. Ali kada treba normalno razgovarati sa svojim bivšim partnerom, eh... To baš i ne bi napravio.
IzbrišiSamo se inate i žele zaliječiti svoj povrijeđeni ego.
Ja iskreno mislim kako je rastanaka roditelja jako teška situacija i ne bih to nikom poželjela, no ne utječe to na svu djecu toliko. Ovisi o djetetu. Imala sam jednu prijateljicu kojoj su se rastali roditelji, nju uopće nije bilo briga, već suprotno. Oba roditelja su joj stalno kupovala poklone kako bi kupili njenu ljubav što je njoj pasalo.
OdgovoriIzbrišiSmatram da su u ovome slučaju roditelji napravili krivi korak time što su išli kupovati njezinu ljubav jer to po mome mišljenju nije dobar način kako odgojiti dijete. Problem nije u njoj, već u roditeljima koji su se počeli natjecati koga će voljeti više (ako se mogu tako izraziti) i to se često javlja nakon rastave roditelja. Roditelji moraju odabrati dobar način odgoja bez obzira što su razdvojeni jer se kupovanjem poklona to ne postiže.
IzbrišiRastava roditelja i razdvajanje obitelji može biti vrlo teška i složena situacija što također ovisi i na koji način su se roditelji rastavili te jesu li ostali u dobrim odnosima. Smatram da djeca rastavljenih roditelja mogu funkcionirati kao i ostala djeca, bez ikakvih većih poteškoća. Poznajem mnogo djece rastavljenih roditelja i smatram da razdvojenost roditelja ne mora biti nikakav problem za daljnji razvoj djece.
OdgovoriIzbrišiMoja iskustva sa djecom rastavljenih roditelja su da ja jesam dijete rastavljenih roditelja. Iskreno mogu reći da je najbolji korak u pomaganju takvoj djeci da ih se ne sažaljeva i ne gleda kao da su ptičica sa potrganim krilima. Naravno dijete treba potporu i ljubav, trebat će mu vremena da se navikne. Ali po mome mišljenju ako ga oba roditelja vole i ako ima prilike ih viđat oboje, nema razloga za preveliku brigu.
OdgovoriIzbrišiMogu ti reći da si hrabra što javnog iznošiš da si dijete rastavljenih roditelja. Nažalost još uvijek mnogi, pogotovo u mlađoj dobi, to smatraju sramotnim i ne pričaju o tome.
IzbrišiSlažem se da treba vidjeti kakvo je uistinu emocionalno stanje djeteta nakon rastave njegovih roditelja. Treba paziti da se krivo ne procijeni stanje djeteta i da ga se ne ošteti pridavanjem premale pažnje ili da se ne napravi kontraefekt sa prevelikim davanjem pažnje ako je ona nepotrebna. Dijete bi tada moglo početi iskorištavati tu pažnju u krive svrhe.
Jedan od mojih bližih prijatelja nedavno je prošao kroz rastavu roditelja. Zbog te teške situacije, a i pomalo nezrelog načina rastave povukao se u sebe i dosta vremena nije razgovarao s nikim. Smatram da bi s djecom trebalo na njima "prihvaćen", ali otvoren način objasnit situaciju
OdgovoriIzbrišiMožda biste ga vi kao prijatelji trebali potaknuti i ukazati na to koliko je važno otvoriti se nekome i pričati s nekim. Trebate mu stvoriti sigurno okruženje gdje on (iako mu je teško) može otvoreno razgovarati o tome. Kroz priču mu pokušajte objasniti da je rastava ponekad bolje rješenje nego da se živi u okružju svađe i negativne atmosfere.
IzbrišiIz svojih iskustava s osobama rastavljenih roditelja su izrazito pozitivna. Koliko god da to može ostaviti negativne posljedice na dijete, isto tako može djelovati i pozitivno. Može pomoći djetetu da se oblikuje karakterno i postane bolja osoba. Možda je i bolje u nekim slučajevima da je dijete bilo lišeno utjecaja i odgoja od strane jednog roditelja koliko god su djetetu potrebna oba roditelja.
OdgovoriIzbrišiSložio bi se s ovim komentarom. Ukoliko su odnosi nezdravi, dijete se uči tome. Jednog dana ono će sa svojim partnerom komunicirati i živjeti na taj način. No, ukoliko se roditelji odvoje, dijete će naučiti da nije u redu trpjeti sve što se događa te da je ponekad zdravije da se rastane.
IzbrišiOno će možda biti povrijeđeno, ali ako se nakon razvoda s njime adekvatno radi... Postat će bolja osoba. Naučit će nešto iz toga.
Opće je poznato da danas u suvremenom društvu postoji sve više nepotpunih obitelji, odnosno jednoroditeljskih obitelji. Ukoliko su roditelji djece bili u braku ili samo u vezi te nakon nekog vremena krenuli u proces rastave braka dakako da će to bitno utjecati na samo dijete i njegov razvoj. Naravno, djeca se na različite načine nose s novonastalom situacijom. Neka po svom karakteru iskazuju burne i vidljive emocionalne ili fizičke reakcije, dok druga djeca sve svoje probleme potiskuju u sebi i postaju sve više povučena i u tom pogledu - pasivna.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je bitno da roditelji razgovaraju s djecom o novonastalim promjenama unutar obitelji, da ne prikrivaju svoje osjećaje i također omoguće djetetu da bude slobodno u vlastitom izražavanju. Isto tako važno je razgovarati o ovoj temi ne samo unutar obitelji, već potražiti pomoć i podršku škole ili ako je potrebno psihološku pomoć kako bi djetetu olakšali njegov emocionalni i socijalni razvoj.
Potražiti pomoć je jako teško. Smatra se sramotom otići kod psihologa te da nešto nije u redu s nama. Prvo treba osvijestiti ljude da je u redu da se ponekad događaju stvari koje ne želimo, da je u redu porazgovarati sa stručnom osobom.
IzbrišiKada netko kaže da je otišao porazgovarati kod psihologa većina ljudi se začudi i krene iza leđa govoriti što mu je to trebalo. Zašto je to učinio?
Mislim da ljudi nisu svjesni koliko to pomaže te je zdravo kada porazgovaramo s osobom koja je obrazovana za to.
Mislim da je svima u pocetku tesko naviknuti se, ali s vremenom se djeca pomire s tim. Vjerujem da nije lako pogotovo ako su djeca mozda malo sramezljivije i povucenije prirode jer tada drze to za sebe pa bi roditelji mogli pomisliti da je dijete sasvim u redu s tim , a zapravo nije. Mislim da je u takvim sitacijama bitan kompromis koji bi pomogao ne samo roditeljima vec i samom djetetu i mislim da bi dijete trebalo provoditi vise vremena s roditeljem s kojim ono zeli biti jer ipak tu dijete ima jako vaznu rijec sto se u dosta situacija ne postuje.
OdgovoriIzbrišiZanimljiva mi je ova tema i navela me na razmišljanje o ovakvim situacijama i o okolnostima u kojima djeca odrastaju. Poznajem ljude kojima su se roditelji razveli u njihovoj ranijoj dobi, ali i one kojima su se roditelji razveli u kasnijoj, čak dok su bili blizu punoljetnosti. Iskreno iz mojih iskustava i druženja sa tim osobama nisam vidio da je rastava puno utjecala na njih ili da su u nekim aspektima svog života, u ovome slučaju u obrazovanju lošije nastupali. Mislim da je stav prema rastavi općenito stvar sredine te da kreće od društva. Mnogi moji prijatelji koji su prošli kroz to i dalje su odrastali u obitelji, iako rastavljenoj, punoj ljubavi i razumijevanja što mislim da je izuzetno važno za pravilan razvoj u ovakvim okolnostima. No, u društvenom pogledu još uvijek postoji stigma oko rastave, rastavljenih supružnika i djece rastavljenih obitelji te mislim da najveći negativan utjecaj na djecu koja tako odrastaju ima društvo tj. njihovi vršnjaci koji takve stvari ne shvaćaju. Ako u takvoj obitelji postoji otvorena komunikacija mislim da dijete može odrasti i naučiti vrijednosti braka, a ne da se uz rastavu automatski veže i djetetova iskrivljena slika bračne zajednice. Glavna zadaća roditelja jest podizanje djeteta, no u mnogim situacijama se može vidjeti kako su roditelji sebični i da svoje nezadovoljstvo brakom stavljaju na prvo mjesto, a ne dobrobit svojeg djeteta, što mislim da je veoma loše i takvo ponašanje ima jako negativne posljedice za dijete.
OdgovoriIzbrišiU obrazovnom sustavu važno je prepoznati od strane učitelja, pogotovo u osnovnoškolskom periodu obrazovanja, sve aspekte i posljedice rastave i njezina utjecaja na dijete. No smatram da nastup od strane učitelja prema djetetu rastavljenih roditelja ne bi smio biti drugačiji od onoga prema ostaloj djeci jer ih se na neki način marginalizira.
To je naravno teška situacija i nije se lako na nju naviknuti. Mislim da s vremenom takva situacija može postati bolja.Djete bi trebalo pustiti u početku da samo bira gdje će provoditi vrijeme jer mu se ne treba stvarati pritisak na već zakuhtalu siuaciju. Tako će se stvari smiriti i djete će se naviknuti.
OdgovoriIzbriši