Odlučila sam se osvrnuti na znanstveni članak dr. sc. Alene Letine, s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, pod nazivom Strategije aktivnog učenja u nastavi prirode i društva. Rad možete pronaći: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=261352. Članak govori o aktivnom učenju i njegovim prednostima te koliko je takav način učenja zastupljen u nastavi prirode i društva.
Učenik koji je pasivan sudionik
procesa učenja, zajedno sa direktnim poučavanjem, i dalje su najzastupljeniji u
hrvatskom školstvu. Smatram da bi svi odgajatelji, učitelji, profesori trebali
težiti oblicima aktivnog učenja. Ovaj rad sam odabrala jer je nužno osvijestiti
prosvjetne radnike o prednostima metoda aktivnog učenja nad pasivnim.
Svoje temelje suvremeno
organizirana nastava bi trebala imati u strategijama gdje prevladavaju stalne
aktivnosti subjekata učenja te njihovo neprekidno sudjelovanje u raznim
metodičkim scenarijima, kao što su: rad na projektima, uzajamne rasprave,
suradničko učenje, formuliranje pitanja.
Učenje u kojemu je učenik u
potpunosti uključen u proces učenja, uz primjenu nastavnih strategija i metoda,
naziva se aktivnim učenjem. Cilj aktivnog učenja je razvijanje specifičnih
kognitivnih vještina koje omogućuju kritičku
prosudbu značenja, povezivanje novih saznanja s
postojećim spoznajama te veći stupanj samostalnosti samog učenika.
prosudbu značenja, povezivanje novih saznanja s
postojećim spoznajama te veći stupanj samostalnosti samog učenika.
Aktivnim učenjem razvijaju se osjećaji
zadovoljstva te oduševljenja učenjem i nastavom. Autorica navodi: „Osobiti
nedostatak pasivnog znanja je to što takvog znanje nije odmah spremno za
primjenu u novim situacijama“, što nije slučaj kod aktivnog znanja. Pasivni
učenici savladali su pamćenje kao jedinu strategiju i pokušavaju ju
primjenjivati u svim situacijama.
Učitelji su, zbog administrativnih ograničenja i vremenskog pritiska, usmjereni na kvantitetu a ne na kvalitetu. Osim gore navedenog, pasivno znanje među učenicima u velikoj mjeri potiču tradicionalni oblici vrednovanja postignuća.
Cilj istraživanja u ovom radu bio
je utvrditi učestalost primjene aktivnih oblika učenja u nastavi prirode i
društva. Za ovo istraživanje korišten je upitnik. Ispitanici su učitelji
razredne nastave (N=118) i to 94% njih su ispitanice. Prema stručnoj spremi
ispitanici su s visokom (53%) i višom (47%) stručnom spremom. Također,
podijeljeni su u 6 kategorija po godinama radnog staža te ovisno o tome u kojem
razredu predaju.
Neki od problema istraživanja su: koliko često učitelji primjenjuju direktno poučavanje u nastavi PID-a, koliko često se primjenjuju aktivni oblici učenja te primjenjuju li učitelji učestalije aktivne oblike učenja ili direktno poučavanje.
Rezultati su pokazali da učitelji još uvijek, barem jednom tjedno, često primjenjuju direktno poučavanja. Kod strategija aktivnog učenja najučestalije su strategije za razvoj komunikacijske kompetencije, a najrjeđe aktivno učenje uz primjenu suvremene tehnologije. Strategije aktivnog učenja provode se rijetko, jednom ili dva puta mjesečno.
Rezultati potvrđuju pasivnu ulogu
učenika u nastavnom procesu i dominantnu ulogu direktnog poučavanja. Autorica
navode da to možemo pripisati snažnom utjecaju obrazovne tradicije, nedostatku
potrebnog materijala te vremenskoj zahtjevnosti ovakvih strategija učenja.
„Strategije aktivnog učenja, koje bi trebale dominirati suvremenom nastavom
prirode i društva i koje su bitne za razvoj prirodnoznanstvene kompetencije
učenika“, nisu zastupljene.
Potrebno je osigurati uvjete za provođenje i organizaciju aktivnog učenja kako bi se omogućila zastupljenost aktivnih oblika učenja, kako u nastavi prirode i društva, tako i u ostalim predmetima.
Slažem se sa stavovima autorice.
Iako sam svjesna napora i truda koji su potrebni za organiziranje nastave s
aktivnim metodama učenja, smatram da se ne ulaže dovoljno u njezinu provedu.
Nije nužno imate skup, nov i moderan materijal da bi se djeci nastava prikazala
na drugačiji, zanimljiviji način. Ni ja sama tijekom svojeg školovanja nisam
često imala prilike učiti na zanimljiv način u kojem bi sudjelovala svojim
stvaranje, istraživanjem ili izrađivanjem. No, kada su se takvi načini učenja
desili s lakoćom sam usvajala nastavno gradivo i veselila se novim satovima tog
predmeta. Zato smatram da su metode aktivnog učenja prijeko potrebne.
Koji su po vama glavni razlozi zbog
kojih se ne provodi nastava s aktivnim metodama učenja? Kakva su vaša iskustva
s aktivnim učenjem u nastavi PID-a, a kakva u ostalim predmetima (npr. fizika,
kemija)? Jeste li nove spoznaje lakše usvojili aktivnim metodama učenja te
kasnije to znanje lakše primjenjivali u ostalim situacijama?
Vrlo interesantno i zanimljivo
OdgovoriIzbrišiHvala. Drago mi je da ti se svidio članak! :)
IzbrišiVrlo zanimljiv članak, slažem se da bi trebalo uvesti u nastavu prirode i društva više aktivnim metoda učenja. Djeci je svakako zanimljivije učiti na bilo koji drugi način a ne da samo sjede u razredu. Smatram da je priroda i društvo barem predmet koji nudi mnogo mogućnosti za aktivne metode učenja, izrada plakata, terenske nastave, istraživanja, pokusi...:)
OdgovoriIzbrišiSlažem se s tobom. Nije nemoguće, ali teže je recimo koristite raznolike metode aktivnog učenja u nastavni hrvatskog jezika nego u nastavi prirode i društva, kemije, fizike.
IzbrišiImaš pravo, teže je koristiti aktivno učenje na nastavi hrvatskog jezika, nego na nastavi prirode, no bez obzira na manjak ideja za odvijanje aktivne nastave hrvatskog jezika može se tu nastavu učiniti zanimljivijom ako se promijeni samo okolina gdje se ta nastava održava ili se doda, na primjer, neka novija metoda koja može potaknuti učenike na veći trud.
IzbrišiSlažem se, ništa nije nemoguće. Učitelji bi trebali koristiti svoju kreativnost i svoje kompetencije do maksimuma prilikom smišljanja načina izvedbe nastave.
IzbrišiNije nikako nemoguće. Uvijek se može napraviti neko natjecanje, podijeliti učenike u grupe i vidjeti tko će biti gramatički točniji.
IzbrišiKviz iz književnosti da vidimo tko je pročitao lektiru, razne lutkarske ili dramske predstave u razredu. Memory, pa spojiti recimo lutka, igranje sa glagolom i imenicom. Samo je potrebno malo vremena i volje kako bi se istražilo koje igre postoje te kako ih primjeniti u razrednoj nastavni. Mnogi učitelji rado na društvenim mrežama i web stranicama dijele svoje ideje.
Slažem se s Danijelom da nikako nije nemoguće. Danijela je navela mnogo zanimljivih metoda aktivnog učenja/predavanja. Za svaki školskih predmet se može nešto kreativno smisliti, čak i za one predmete za koje smatramo da to nije moguće.
IzbrišiPozdrav Gabrijela!
OdgovoriIzbrišiJako mi se svidjela tema tvog članka i mislim da je zaista potrebno uvesti takve načine učenja jer su mnogo zanimljiviji i kvalitetniji od onih koji se temelje samo na teorijskom načinu rada. Naime, mogu sama potvrditi da su mi u osnovnoškolskoj dobi takve nastave puno više značile jer su mi olakšale načine razumijevanja gradiva. Npr. odlazak na terensku nastavu na kojoj smo učili koliko je sati tako što smo stajali na suncu i gledali način na koji je sjena padala na tlo. Ili drugi primjer odlaska u šumu i gledanja mahovine na stablu, učeći na taj način strane svijeta.
Također mislim da će djeca na taj način postati više motivirana i više zainteresirana za učenje gradiva. No, problem nastaje onda kada to može zahtijevati veće napore i organizaciju učitelja koji nisu spremni izložiti se takvom riziku.
Pozdrav Sanja!
IzbrišiU potpunosti se slažem s tobom. I ja sam na ovaj način učila o stranama svijeta u svojoj osnovoj školi. Mogu reći da sam uživala na takvim satovima prirode i društva. Ovakvi načini definitivno olakšavaju učenje gradiva jer djeca ne uče na nečemu apstraktnom, ne zamišljaju nešto da bi to mogli poslije shvatiti, već su vani na terenu i to gledaju/istražuju.
Što misliš zašto učitelji nisu spremni izložiti se takvom riziku? Možda zbog toga što onda ne bi stigli obraditi svo gradivo koje je predviđeno za jednu školsku godinu i zbog toga bi mogli imati problema s inspekcijom? Učitelji nisu jednostavno dovoljno motivirani za to i jedan od čimbenika za nedovoljnu motivaciju je niska plaća učitelja?
Možda nisu spremni izložiti se riziku jer odvesti tuđu djecu na terensku nastavu u prirodu ili neki drugi grad, pogotovo onu djecu koja su jako razigrana, zahtjeva jako puno pažnje da im se nešto ne dogodi i zato ne žele da su budu odgovorni ako dođe do nekog problema. Osim toga mislim da je važan čimbenik što moraju proći zadani plan i program u određeno vrijeme zbog mogućnosti provjere od inspekcije.
IzbrišiTakođer smatram da neki od učitelja nisu dovoljno motivirani da djeci priušte zanimljivije načine učenja, možda zbog niskih plaća ili zbog nekih drugih razloga.
Jesi li znala da učitelji u Finskoj nemaju inspekciju? Da oni sami smišljaju metode, određuju nastavni materijal i provjere znanja? Finski obrazovni sustav je temeljen na povjerenju, kada netko postane učitelj u Finskoj nema inspekcije koja će poslije provjeravati njegov način rada.
IzbrišiTakođer učitelji su tamo visoko cijenjeni i plaćeni i samim time motivirani za uspješno i kvalitetno obavljanje svojega posla.
Ne opravdavam loš, neefikasan i nemotiviran način rada hrvatskih učitelja ali mislim da društvo u kojemu se učitelj nalaze ne olakšava mu obavljanje svojih zadaća. Stalne inspekcije, kurikulum koji nisu pisali učitelji i osobe koje se bave s djecom nego osobe koje cijeli dan sjede u nekom uredu, također niski položaj u društvu i slaba plaća, sve to utječe na učiteljev odnos prema radu.
Postavlja se pitanje zašto onda se naši učitelji ne potrude ako postoji netko tko će i vrednovati njihov rad. Mnogi bi to pripisali našem "balkanskom mentalitetu". Bitno je da dobiješ posao i jednom kada si unutra to je to. Veze igraju također bitnu ulogu. Da posao ovisi samo isključivo o tvojem radu mislim da bismo svi se više trudili.
IzbrišiNaravno, ne mora biti samo do toga. Puno toga ovisi i o roditeljima te njihovom načinu odgoja. Ako se djeci nikad ništa neda raditi, naravno da učitelj neće biti ni motiviran napraviti nešto novo u nastavi. Znači, možemo ponovo kriviti mentalitet ljudi.
Iskreno smatram da smo negdje "zapleli" kada se radi o ovakvim stvarima. Znamo se samo žaliti i ništa nam se neda.
Nisam znala da finski sustav tako funkcionira i da učitelji imaju toliko slobode i da im se toliko vjeruje. To im sigurno uvelike pomaže i na taj način se usude organizirati razne terenske nastave i grupne radove bez nekog straha.
IzbrišiSložila bih se da bi to trebalo uvesti i u naš obrazovni sustav kako bi učitelji mogli pokazati i provoditi svoju kreativnost prenoseći tako na zanimljiviji način učenicima gradivo. Ipak se učitelji školuju 5 godina na fakultetima, potom stažiraju i steknu iskustvo za početak i zato nebi trebali biti podvrgnuti inspekciji jer su dovoljno učeni i znaju organizirati vrijeme održavanja nastave bez straha od izostataka, a pritom omogućiti aktivnije metode učenja.
Pozdrav Gabrijela!
OdgovoriIzbrišiČlanak je veoma interesantan i zanimljiv te se slažem kako bi djeca jednostavnije učila i pamtila ukoliko bi se uvele neke drugačije metode koje bi djecu malo odvojile od školskih klupa. Smatram da je djeci (tako mi je bilo i samoj) jednostavnije učiti ukoliko se koriste neke praktičnije metode poput odlaska u prirodu. Profesori možda nisu dovoljno motivirani jer se boje da na taj način neće stići obraditi svo gradivo jer većina djece kada ih se odvede negdje dalje od škole naprosto gube osjećaj da je to i dalje škola i jednostavno postaju zaigranija nego što bi bila da sjede u školskim klupama, ali to ne znači da se djecu ne treba izlagati nekim drugačijim načinima učenja. Kemija i fizika su uvijek bile zanimljivije kada bi se izrađivali neki pokusi jer je to djeci zanimljivo te posvete više pažnje nego što bi posvetili nekom suhoparnom predavanju. Također, mislim da bi djecu trebalo što više učiti radu u grupama jer na taj način uče gradivo, ali i razvijaju neke druge vještine kao što je rad s drugima, komunikacija i slično.
Pozdrav Lorena! Drago mi je da ti se članak sviđa :)
IzbrišiSlažem se da djeca postaju opuštenija i razigranija na terenskim nastavama nego što su dok sjede u svojim školskim klupama. No, ako učitelj zajedno sa učenicima dogovori pravila ponašanja na izletima ili terenskim nastavama mislim da će sve biti u redu. Zasigurno je hrvatskom školstvu potrebno više načina predavanja od klasičnog direktnog poučavanja gdje učenici kao kipovi sjede 45 minuta i govore samo kada se to traži od njih.
Rad u grupama je definitivno barem po mome mišljenju dobra stvar. Kao što si i sama rekla uče se vještinama kao što je komunikacija. Cilj škole nije samo učenje gradiva već i razvijanje ostalih znanja kao što su socijalne vještine.
Pozdrav!
OdgovoriIzbrišiVidim da se svi komentari slažu oko toga da je važno i da treba provoditi strategije aktivnog i suradničkog učenja. To mi je iznimno drago. No, postavlja se pitanje zašto se ništa ne poduzima ako smo svi toga svjesni. Smatram da je to zato jer je naš sustav takav kakav jest. Učitelj kada želi napraviti terensku nastavu mora proći kroz hrpu papirologije i tražiti roditelje dopuštenje za izlazak iz škole. Tek kada roditelj potpiše dijete može van. Ako se djetetu nešto dogodi, odmah nastaje panika i kreću optužbe na račun učitelja. Naravno da učitelj mora čuvati učenike, ali nesreće se događaju.
Zatim je tu hrpa pravilnika, nastavni plan i program itd. koji propisuju što dijete mora usvojiti u toj školskoj godini. Gradiva je mnogo te učitelji često moraju juriti kako bi sve stigli proći. A da ne spomninjemo silne pripreme koje moraju napisati da bi održali jedan sat. Čemu toliko papirlogije?
Zbog sve te silne papirologije učitelji više nisu učitelji nego su postali tajnici. Rade sve, a tek onda uspiju uloviti nešto vremena kako bi podučavali. Smatram da se ta papirologija mora smanjiti kako bi omogućila učitelju da kreira aktivnu, suradničku i zanimljivu nastavu.
Iako roditelji imaju pravo na sudjelovanje u odgoju i obrazovanju svoje djece, treba im smanjiti prava u školi. Baš zato što svatko od njih ima apsolutno pravo, što oni sve zna, učitelji su prisiljeni ispunjavati hrpu papirologije kako bi se zaštitili od roditelja.
Definitivno sam za smanjenje papirologije. Dobro si rekla da se više vremena provede kako bi se napisale same pripreme za nastavni sat nego što se provede vremena da bi se ta nastava zbilja učinila zanimljivijom i učinkovitijom. Toliko papirologije, kao da se učitelji nekome opravdavaju jer da inače nisu to napisali mislilo bi se da učitelji predaju "bog zna što" pod nastavom.
IzbrišiZanimljiv stav oko roditelja u obrazovnom procesu. Ne mogu reći da se slažem s tobom, ali nije da se ni ne slažem. Od velike je važnosti da roditelj sudjeluje u obrazovanju svoga djeteta, da ima dobru komunikaciju sa svim odgojno-obrazovnim djelatnicima. No, razumijem što misliš i slažem se da je učitelj izgubio na važnosti/snazi. Svatko misli da zna kako je najbolje predavati i što predavati. Svi misle da je biti učitelj lagan posao. I često je učitelj glavni krivac za bilo kakvu situaciju koja se desila u razredu.
Složio bih se s Gabrijelom i zadnjom rečenicom kako svi misle da je učitelj lagan posao te da im se svi upliću u njihov način rada. Svjedok sam i sam kada razgovaramo u društvu kako uvijek s visoka gledaju na tu profesiju te uvijek imaju nešto "pametno" za reći. A većina nas da sjede u razred s djecom ne bi znali što da radimo.
IzbrišiDok mi kao društvo ne uvidimo koliko su učitelji zapravo vrijedni nećemo se ni pomaknuti s mrtve točke. Uvijek se govori kako učitelj mora biti pametan, svestran, radišan i ne znam što sve ne. Ali ako je takva osoba zaposlena zašto ju se onda ne ostavi da obavlja svoj posao? Zašto gledamo na te koji su upisali taj fakultet i koji rade taj posao kao da to nije ništa posebno?
Pozdrav!
OdgovoriIzbrišiJako me veseli što ipak pokazujemo određeni napredak. Pod time mislim što smo uopće uvidjeli da naš obrazovni sustav ima određene nedostatke te da bi ih trebalo ispraviti. Drago mi je što se već i predlažu određena rješenja za to. Naravno da ne možemo znati kako će što funkcionirati dok to ne isprobamo. No, možda bi se trebali ugledati na druge države, kao što je recimo Finska koja slovi za najbolji zemlju što se tiče organizacije obrazovnog sustava.
Trebali bi se ugledati da, ali ponavljam što sam prije rekla i očito se ponavljam pljujući po našem Balkanu. Nisam sigurna koliko je naš mentalitet spreman za to. Kada odemo van u redu nam je sve bacati u kante za smeće na ulici i pokupiti za psima. Ali ovdje... Pa tko još čisti kakicu? Isto vrijedi za sve ostale reforme, zakone, ne samo one koje se tiču obrazovnog sustava.
IzbrišiVani sve nešto lijepo funkcionira, a ovdje ništa. Mislim da ćemo još dugo čekati da dođemo na pola puta, a ne da dostignemo Finsku.
Slazem se sa ovim komentarom. Smatram da je obrazovni sustav stranih zemalja Europske Unije puno razvijeniji od naseg te bi se trebali ugledati na nacin rada i predavanja koji oni prakticiraju. Prvu stvar koju bi trebalo promijeniti u nasem obrazovanju jest smanjiti broj predmeta i izbaciti nepotrebne predmete koji samo pretrpavaju raspored djece. Prema mom misljenju profesori bi se tada puno vise mogli posvetiti svojim ucenicima i razvijanju aktivnog nacina ucenja.
IzbrišiPozdrav!
OdgovoriIzbrišiVrlo interesantan članak. U potpunosti se slažem s uvođenjem ovakvog načina učenja. Djeca bi lakše zapamtila nastavni sadržaj, bila bi motivirana te zainteresirana. Smatram da se učitelji previše preopterećuju strahom za zaostatkom s gradivom te bi se trebali više potruditi naći i osmisliti razne, kreativne metode poučavanja i uklopiti ih u nastavni sat. Na kraju krajeva, to samo može pomoći djeci.
Slažem se da strah zaostatka s gradivom igra veliku ulogu ovdje. Ali, u nekoj mjeri opravdavam strah učitelja i što im je to "kočnica" u provođenju aktivnih metoda učenja. Kako će se oni opravdati sustavu kada dođe inspekcija i provjeri jesu li odradili točno određeno gradivo za to vremensko razdoblje? Mislim da bi se takve provjere trebale ukinuti, učitelji su za svojih 5 godina studiranja i godinu dana staža stekli potrebne kompetencije da znaju što, kako i koliko.
IzbrišiPozdrav Gabrijela!
OdgovoriIzbrišiČlanak mi se jako svidio i drago mi je da si upravo ovaj članak odabrala kao temu svog bloga. Smatram da je važno skrenuti pozornost na problem ne korištenja dovoljno aktivnih metoda učenja u nastavi. Iako moram reći da, razvijanjem svijesti o važnosti aktivnog učenja u nastavi, sve više učitelja primjenjuje aktivne metode u nastavi, pa tako i nastavi Prirode i društva. No, još uvijek je to mali broj učitelja i skretanjem pažnje na ovaj problem mogli bismo promijeniti način na koji se nastava odvija. S jedne strane smatram da bi se učiteljima trebalo dati više slobode u odabiru načina obrade nastavnog plana, ali sam i svjesna da su učitelji pod stresom jer se od njih očekuje obrada nastavnog plana u određenom vremenu što je još jedan veliki problem.
Drago mi je da si skrenula pažnju na ovaj problem i što si se odlučila iskazati važnost ovog problema.
Pozdrav, prvo bih istaknula kako je ovo veoma zanimljiv clanak i dobra tema za raspravu. Smatram da bi se o ovakvim temama poput poboljsavanja nastave u skolama i razvijanje novih nacina ucenja kod djece trebalo vise pricati. Osobno mi se uvijek vise dojmilo ucenje kroz praksu te odlazak na terensku nastavu. Mislim da to kroz zabavan i opusten nacin puno bolje i vise potice djecu na ucenje te im se stvara znatizelja prema novim stvarima. Roditelji, kao i mladi ljudi bi se trebali vise zauzeti za provedbu reforme skolstva koja ce dopustati uciteljima i odgajateljima da uvode vise aktivnig ucenja u nastavu jer trenutno kao sto si i sama navela u blogu, danas su oni dosta onemoguceni posvetiti se takvom nacinu predavanja jer im prenatrpani izvedbeni planovi to ne dozvoljavaju.
OdgovoriIzbrišiSlažem se s komentarom.
IzbrišiSjećam se svojih osnovnoškolskih dana, svi bi se razveselili kada smo saznali da idemo na terensku nastavu. U terenskoj nastavi cijeli je proces puno opušteniji te djeca lakše uče i zamjećuju razne detalje koje im udžbenik ne bi omogućio.
Pozdrav Gabrijela!
OdgovoriIzbrišiPrije svega želim reći da je ovo vrlo zanimljiva tema te da je to upravo ono na čemu naš sustav treba poraditi. Smatram da je glavni razlog ne provođenja nastave s aktivnim metodama učenja upravo sustav, koji na određene načine ograničava i učitelje, ali i učenike. Učiteljima bi se trebala omogućiti veća sloboda u odabiru načina izvođenja nastave, što je nažalost teško, jer oni određenu količinu gradiva trebaju obraditi u određenom vremenskom periodu. Upravo zbog toga smatram da je potrebna velika reforma našeg obrazovnog sustava gdje bi se količina gradiva smanjila, gdje bi naglasak bio na kreativnosti učenika te njihovoj uključenosti u sam proces obrade nastavnog sadržaja, gdje bi se učiteljima omogućila ta sloboda pri izvođenju nastave. Uviđam važnosti aktivnog učenja te također smatram da bi učenici uz ovakav način rada lakše usvajali gradivo i bili bi više zainteresirani za nastavu. Kao što vidiš, po prethodnim komentarima, svi se rado prisjećaju odlazaka na terensku nastavu gdje su na praktičan način naučili nešto novo. Meni je u sjećanju ostala učiteljica iz matematike koja je često na satove donosila raznorazne kvizove, križaljke i igrice kojima nas je poticala na sudjelovanje u nastavi i smatram da je u tome i uspjela te se takvih satova matematike rado prisjećam.
U potpunosti se slažem da bi se učiteljima trebala omogućiti veća sloboda pri odabiru načina izvođenja nastave jer kada bi im se omogućila veća sloboda učitelji bi mogli osmisliti kreativnije i zanimljivije, ali isto tako i učinkovitije metode učenja. Kao što i sama kažeš, svima u sjećanju ostaju stvari koje su naučili kroz neke drugačije metode od samog slušanja i zapisivanja.
IzbrišiU potpunosti se slažem Ana!
IzbrišiSustav je taj koji nam diktira što i kako trebamo raditi, pogotovo kada je riječ o školstvu. Itekako je potrebna reforma kako bi se ovakvi problemi riješili. Isto tako smatram da bi mogli stvar uzeti u svoje ruke započeti manjim koracima te na primjer provesti radionice na kojima bi demonstrirali načine aktivnog provođenja nastave određenih predmeta. Kao što vidimo aktivno sudjelovanje ne samo da nam pomaže pri učenju i razumijevanju određenog gradiva već nam ostavlja i lijepe uspomene na školsko doba.
Zanimljiva tema kolegice!
OdgovoriIzbrišiSmatram kako je glavni razlog zašto se aktivna nastava ne provodi više upravo naš sustav obrazovanja. Naš sustav obrazovanja tjera djecu da na nastavi samo sjede i upijaju kao spužve neko gradivo i pritom zapravo ne uče ništa. Učitelji bi trebali imati slobodu pri odabiru načina na koji je poučavati djecu, te bi trebali odabirati nastavu koja uključuje aktivne sadržaje te koja će djeci biti zanimljiva. U mojoj nastavi prirode u osnovnoj školi susrela sam se ra raznim metodama aktivnog učenja. Profesorica je uvijek na sat dolazila sa novim idejama i stalno smo radili projekte, išli u školu u prirodi ili na kratke izletiče u kojima smo saznali puno zanimljivih stvari. Smatram kako djeca puno više i bolje nauče neke sadržaje kada uče na aktivan način, kroz projekte, igre ili škole u prirodi jer im tako više stvari ostane u pamćenju i lakše se kasnije njima služe.
Pozdrav Gabrijela!
OdgovoriIzbrišiČlanak je vrlo zanimljiv i veoma sam se zainteresirala za ovu temu. Smatram da je vrlo važno provoditi takve strategije aktivnog i srudaničkog učenja jer bi djeci tako bilo zanimljivije i jednostavnije učiti te ne bi samo sjedili mirno za školskim klupama. Mislim da učitelji, odgajatelji i ostali zapravo ne vide koliko bi djeca mogla naučiti ako ih se odvede izvan škole pa nešto nauče iz prirode i slično. Djeci je tako zanimljivije i prije će zapamtiti nešto što su vidjela svojim očima i što ih je zainteresiralo nego da samo gledaju to u knjigama. Ovdje bi se trebao i uključiti obrazovni sustav jer učitelji, odgajatelji po pravilu i ne smiju puno toga što bi djeci koristilo u zanimljivijem učenju, ali isto tako mnogi nemaju ni materijala i resura da osiguraju djeci drugačije metode učenja.
Drago mi je da ti se članak sviđa! :)
IzbrišiU potpunosti se slažem s tobom da će djeca prije i lakše zapamtiti nešto što su sama vidjela svojim očima, dotaknula rukama itd. nego da su to sve morala sama prvo zamišljati. Obrazovni sustav bi trebao osigurati materijalna sredstva te pružiti učiteljima više slobode, ali nažalost u Hrvatskoj obrazovanje još uvijek nije na razini na kojoj bi trebao biti i još uvijek se ne ulaže dovoljno u njegov razvoj.
Mislim da je glavni razlog toga što se ne provodi nastava s aktivnim metoda učenja to što je za to potrebno mnogo više organizacije, a i zbog velika odgovornosti.Koliko se sjećam učitelji nisu s nama nikada provodili aktivno učenje, možda jednom-dvaput. Smatram da se aktivnim učenjem razvijaju osjećaji zadovoljstva te oduševljenja učenjem i nastavom te se razvija dječja kreativnost.
OdgovoriIzbrišiU našem obrazovnom sustavu još uvijek dobinira frontalna nastava gdje su djeca samo pasivni učesnici. Smatram da to treba promijeniti i da treba primijeniti nove metode koje djeci daju mogućnost da razvijaju svoju kreativnost, da pristupaju gradivu na drugačiji i zanimljiviji način i da učenje ne bude muka već radost i želja. Priroda i društvo je vrlo zanimljiv predmet u kojem se mogu koristiti raznobrojne metode poput terenskih nastava, grupnih radova i različitih projekata koji će djeci pružiti veću želju za učenjem i veće zadovoljstvo te pružiti im mogućnst da iskažu svoju kreativnost.
OdgovoriIzbrišiFrontalna nastava bi trebala postajati sve manje zastupljena, što nažalost nije slučaj. Kao što si i rekla učenik je pasivan sudionik procesa učenja i to je stvar koja se treba pod hitno promijeniti, ako želimo da mu učenje i odlazak u školu ne budu muka.
IzbrišiNastava s aktivnim metodama zasigurno pridonosi mnogo djetetovom razumijevanju svijeta i boljem učenju, ali ona se ne provodi toliko jer je u nju potrebno uložiti mnogo truda, novca i organizacije čega većinom nema u hrvatskom školstvu.
OdgovoriIzbrišiDosta zanimljivo mišljenje, jedino sa čime se nebih složila jest to da je za takav oblik nastave potrebno uložiti puno novaca. Većinom se škole nalaze blizu parkova koji mogu poslužiti kao "učionica na otvorenom". Jedina prepreka zapravo je trud koji je potrebno uložiti jer je lakše držati se kurikuluma i završiti predavanje u 45 min.
IzbrišiSlažem se da provođenje aktivnih metoda učenja ne zahtjeva puno novaca. Ovo je više na trudu, organizaciji i kreativnosti učitelja. No, svakako je lakše ukoliko učitelj ima na raspologanju dovoljnu količinu materijalih sredstava kako se ne bi morao ograničavati na nešto "manje".
IzbrišiZa organizaciju bih se složila. To nije nešto čega nedostaje samo u školstvu, već i u ostalim "područjima" u RH. Ovo će ovako biti dokle god ne odlučimo se pobuniti protiv ovakvog načina vođenja države. Dopuštamo da nam ljudi koji nemaju dovoljno iskustva, nisu školovani za nešto te se apsolutno nisu ničime iskazali da određuju i donose nove pravilnike itd.
IzbrišiGlavni razlozi zbog kojih se ne provodi nastava s aktivnim metodama učenja jest da što je 'lakše' voditi nastavu drugim metodama. aktivna nastava zahtijeva mnogo organizacije, ustrajanosti itd. Mi bismo ponekad išli na terensku nastavu te bi nas t poticalo da bolje naučimo gradivo, a ne samo da slušamo činjenice. aktivna nastava je bitan faktor u usvajanju znanja te je djeci zanimljivija.
OdgovoriIzbrišiS jedne strane to je točno. Kako to zahtjeva dosta organizacije, tako je i sa običnom frontalnom nastavom. Učitelj je sve prebacio na sebe i on je taj koji mora upamtiti svaku rečenicu i činjenicu te je iznijeti učenicima. Ne dopušta si da možda nešto zaboravi te da učenici budu ti koji će to otkriti.
IzbrišiOdlična tema ! Mislim da bi svi učitelji trebali više vremena provoditi smišljajući različite načine provođenja nastave koji su kreativni i putem kojih će djeca lakše usvajati gradivo. Pogotovo djeci mlađe dobi izravan način poučavanja je dosadan i zamoran. Često su hiperaktivni i različite radionice, odlasci na terensku nastavu mogu ih motivirati da se potrude više u nekom području koje ih zanima i da zavole predmete koji im možda i ne idu tako dobro.
OdgovoriIzbrišiTema je jako zanimljiva i zapravo predstavlja jedan od glavnih problema današnjeg obrazovanja. Slažem se s onima koji su napisali da je frontalni način predavanja još uvijek najviše zastupljen u školama i kao bi to pod hitno trebalo mijenjati. Iz iskustva znam da aktivne metode poučavanja u PID ili bilo kojem drugom predmetu djeluju pozitivno na učenike i potpuno ih zaokupe temom. Kada god smo imali neki oblik aktivnog poučavanja u osnovnoj školi, na tim satovima sam najviše toga naučila i zapamtila, svi smo bili veseli i aktivirani. Nismo htjeli da takvi satovi ikada završe. Današnja predavanja su previše monotona i svaki dan je postao rutinsko obavljanje posla. To bi se naravno moralo promijeniti i što više uključivati učenike u nastavu kako bi dobili dojam da su oni zaista bitni za obrazovanje i da mogu doprinositi svojom aktivacijom nastavi. Odlasci na terensku nastavu ili jednostavno predavanje vani, na otvorenom u krugu škole možemo potpuno zainteresirati učenike i imat će osjećaj da se nešto posebno događa te da i oni mogu u tome sudjelovati radom. Učenici će lakše zapamtiti gradivo i znat će ga primijeniti. Štrebanje iz knjige im neće dati dugotrajno znanje, vještinu, ali ni neki poseban doživljaj i entuzijazam.
OdgovoriIzbrišiGlavni razlog zbog kojih se ne provodi nastava s aktivnim metodama učenja je prevelik broj učenika u razredu.Moja iskustva s aktivnim učenjem u nastavi PID-a su stvarno bila odlična. Imali smo sreće da nam je profesorica jako voljela svoj predmet te smo tako gotovo sve dijelove gradiva iz PID-a odrađivali kroz različite projekte. U ostalim predmetima (npr. fizika, kemija) nismo imali baš puno prostora za takav način rada. Nove spoznaje mi je svakako bilo lakše usvojiti aktivnim metodama učenja te kasnije to znanje lakše primjenjivali i u ostalim situacijama.
OdgovoriIzbrišiSložila bih se s ovim komentarom. Veličina razreda ima velik utjecaj na to kakva će nastava biti. Koliko god da je razred dobar i poslušan, lakše se je individualno posvetiti 15 učenika u 45 minuta, nego njih 30.
IzbrišiTakođer mislim da je važno za napomenuti kako učenici koji imaju probleme u ponašanju na satovima kada se provode strategije aktivnog učenja sudjeluju u nastavi te ne stvaraju probleme.
Nastava s aktivnim metodama učenja najčešće se ne provodi jer su učitelji lijeni, i ne da im se. Uvijek je lakše nešto naučiti aktivnim metodama učenja, ali se učitelji trebaju potruditi da bi to mogli izvesti.
OdgovoriIzbrišiTakođer smatram da lijenost ovdje ima glavnu ulogu. Učitelji se ne trude uložiti dovoljno u organizaciju aktivne nastave. U većini slučajeva se ne radi o nedostatku materijalnih i novčanih sredstava nego o već spomenutoj lijenosti.
IzbrišiSmatram da se ne radi samo o lijenosti učitelja. Barem to nije slučaj kod većine njih. Priznajem da ima groznih učitelja, nesposobnih i za koje se ljudi pitaju zašto su se odlučili baviti tim poslom. No, mnoge upravo koči sustav koji se zalaže za aktivno učenje. Previše papirologije i roditelji kojima sve smeta ometaju učitelje u obavljanju njihovog posla. Nema ništa tužnije od toga što znamo što i kako bi trebali raditi, ali sami sebe potkopavamo u tome.
IzbrišiU potpunosti se slažem sa kolegicom Sarom, nedostatak truda sa strane učitelja je najveći problem u nesprovođenju ove metode.
IzbrišiSlazem se sa kolegicom Sarom! Izvrstan clanak!
OdgovoriIzbrišiDrago mi je da ti se sviđa članak! :)
Izbriši